RED HOT CHILI PEPPERS U Indjiji

    Nisam znala da je Indjija daleko ko Indija. Brze pruge Srbije i udobni autobusi su takodje slicni prevozu u Indiji, bar onome sto sam na tv-u o prevozu u Indiji videla.

    Na zeleznickoj  stanici smo bili pre 18 h jer  ekipa sa kojom sam isla zbog obaveza nije mogla ranije. Nismo brinuli o prevozu jer su mediji nedeljama najavljivali savrsenu organizaciju i polaske iz BG-a za Indjiju na svakih pola sata.         

    U 19:40 neverovatan broj ljudi stao je u jedan jedini voz koji uopste nije trebao da ide za Indjiju  i preterao nas kao stoku do tamo. Oko 21:15 stizemo i kapiramo da do mesta gde se koncert odrzava ima nekih 5 km...trcimo, TRCIMO!!!! negde na pola puta hvatamo taksi koji nas naravno dere,stizemo skoro do cilja i opet jer to nije blizu posebno kada kasnis TRCIMO< TRCIMO<TRCIMO....ljudi nisam ni znala u kakvoj sam formi:)))))...prolazimo pretres i ostalo i ulazimo kada r.h.c.p. pocinju. YEEEE....uspeli smo!!!! Svirka je bila kao sto sam i ocekivala odlicna i kada su posle sat i kusur (mali kusur) stali mislila sam da je to neka cudna komunikacija sa publikom:)))....nadala sam se da su do tada promovisali novi album i da ce nakon psiholoske pauze poceti da prze sve ono to sam zelela da cujem:))))......HA, HA, HA.....nada umire poslednja:))))                                                                                                    Masa nas je iznela nepovredjene a onda je pocela kisa.Ledena kisa, mrak, dezorjentisanost i nestanak ljudi iz savrsene organizacije nisu nam bas isli na ruku kada smo po neobelezenim parkinzima trazili kombi kojim je trebalo da se vratimo. Danas sam se videla sa ljudima koji su nas u njemu cekali i ukapirala da smo bili nadomak njega ali ni mi njih ni oni nas u to haosu nismo mogli da pronadjemo. Krenuli smo ka Indjiji potpuno mokri i modri od hladnoce i poceli da molimo ljude u automobilima da nas prime , nudili im pare, svoja tela:))))...i tako nas neki dobri ljudi iz Loznice primise.Kolona je milela a mi smo onako ozebli na svakoh 15ak min popiskivali po okolnom zbunju i tu izgubismo taj auto. Sreca ima jos dobrih ljudi tako da nas je neki decko koji je izgubio devojku u Indjiji, a niko od policije li organizatora kojih nije bilo nije znao da mu objasni gde je ta ulica u kojoj se izgubljena devojka nalazila, odvezao do centra. Kisa je i dalje lila i neka "ljubazna vlasnica trafike" nam ponudila da nas odveze 500m do autobuske stanice za 300din. Ne moram da vam opisem putovanje do BG ali moram da naglasim da je karta kostala 500din (Indjija -BG=30km).

    Sve u svemu organizacija je bila "sjajna"....sve sto su mogli da naplate su naplatili, malih propusta kao dolazak i odlazak tolikog broja ljudi uvek ima  i sasvim je normalno da jedna kisa napravi neverovatan haos i zelim im jos puno megalomanskih koncerata...ali bez mene.

    Na zalost umesto da vam sada odusevljena prenosim utiske sa koncerta ja vam prenosim utiske o svemu ostalom. Mozda mi se kada zaboravim ovaj horor i neke dobre stvari jave onako iz podsvesti....