Toliko o tome

Skoro mi je neko rekao da zene u svojim druzenjima isisavaju jedna iz druge energiju a da se u muskim druzenjima desava suprotno dok se najbolji balans stvara u musko-zenskom odnosu.Nisam proveravala a i nemam cime da izmerim.

Mi zene, smo na zalost ili srecu, vise nisam sigurna, sacinjene od emocija. I one posalice koje kruze po netu o razlici izmedju muskaraca i zena uopste nisu povrsne koliko god nam sve to duhovito delovalo. E sad', da li bi mi sve ono sto zelim povremeno od svog dragog bilo zanimljivo i potrebno kada bi mi on to u izobilju pruzao. Ta veza bi u stvari vise podsecala na zansko-zensku vezu ali ne onu sexi koja proseta kroz glavu svima nama u nekim fantazijama (posebno muskim), vec onu duboku, preplavljenu emocijama. Zamislite da ste u vezi sa samim sobom. O, Boze, pa kako bih udovoljila? Da li bih uspela da usrecim?Da li bih shvatila sve ono sto cuti ili govori? Zamislite tu eksploziju emocija. Skoro sam prisustvovala svadji dve zene po prvi put u zivotu, kazem po prvi put jer sve ono sto sam do sada videla a za sta sam smatrala da je svadja ne moze da udje u ovu kategoriju.Zene slicnog temperamenta koje ne odstupaju ni jednog jedinog trenutka.To je zastrasujuce.Zensko-zenski odnos je u stvari pun preterivanja i verovatno nije zdrav. Izvinite telefon.

I tako, posle ove kratke analize zensko-zenskih odnosa drugarica sa kojom sam se u medjuvremenu cula je provalila da sam bzv i dolazi, i meni je vec pao kamen sa srca a problem kao da je vec resen. Toliko o tome.

 

Postala sam tetka :))))

    29. 10. 2008. rodila se Isidora. Neopisivo sam srecna. Ljubim vaaaas!!!:))))))))

Samar za razmazene

    Juce mi se pokvario auto i ja umorna, smrznuta i ocajna jer sam uz to jos i dekintirana, neutesno sam satima plakala. Citav tim ljudi koji me vole organizovao se i tesio me kolacima, zagrljajima, savetima ali to nije pomagalo jer je moj problem neverovatanih razmera. Danas sam se videla sa drugaricom cijoj bolesti nema leka i dok sam kroz salu obecavala njenoj devojcici da cemo kada poraste njena mama i ja, njoj i njenim drugaricama pokazati neke zivotne cake, drugarica me je diskertno ispravila i u toj prici o buducnosti iskljucila sebe.

    Zivot zna, ponekad', da tako osamari nas razmazene i u trenutku osvesti.

     

     

What are you doing right now?

    Kada dugo ne pisete najtezi deo je ponovo poceti. Tako je izgleda sa svim stvarima u zivotu.

    Ovih meseci u mom zivotu bilo toliko desavanja da mi se cinilo da plovim na sklepanom splavu preko brzaka i vodopada i da mi je jedini cilj da ostanem na istom tom sklepanom splavu. Ja u stvari uopste nisam ljubitelj splavova a ni brzih voda, vise sam morski tip, tako da mi je sve ovo bilo poprilicno zamarajuce. Tako sam i u sajber svetu visila na nekim sajtovima koji su  me povezivali sa ljudima koje nisam videla jedno tisucu ljeta, sto je sjajno, razmenjivala  giftove i ostale gluposti pa se na istom mestu povezivala sa nekom ljudima koje i nisam morala da vidim tisucu ljeta a ni da upoznam. Ono sto je dobro u toj sajber voznji je to sto samo jednim pritiskom na dugme mozete izbaciti nepozeljnog putnika a da ga pri tom jos i fizicki ne povredite. What are you doing right now?...je jedno ozbiljno pitanje na koje ne mogu da odgovorim jednom recenicom tako da ste mi, dragi moji blogeri, bas nedostajali.

 

Prevara u najavi

    Iskrenost da ili ne?

Sta se to u stvari podrazumeva pod ovim pojmom? Da li je iskrenost kada vam neko posle sedam godine zajednicke evolucije iskreno stavi do znanja da odlazi na put i da ce vas najverovatnije na tom putu prevariti? 

Moj problem je sto sam izgubila granice u toleranciji. Taj gubitak granica je doveo do toga da razumem da neko mora da dozivi vise iskustava u zivotu, da je drugaciji i da ne mora da zeli kao ja decu i budjenje pored nekog ko mu je sve, da ne mora da zeli da putuje tamo gde ja zelim i da  provodi vreme sa ljudima koje volim, da ne mora da izlazi i provodi se na nacin koji meni odgovara,  da ne mora da zaradjuje, da ne mora da voli kada ja pevam i kada se glupiram, da mu je potrebno vreme bez mene da bi mogao objektivno da sagleda da li me voli... 

Nisam sigurna da prevara u najavi ima tako plemenitu nameru da prospe iskrenost po meni vec mi se cini da joj je namera da oslobodi onog iskrenog odgovornosti i da slabicu i kukavici omoguci da ja budem ta koja ce doneti odluku u kom pravcu ce nasa veza ici. Ovo je drugi dan od odlaska iskrenog na taj put i svaki sekund traje beskrajno dugo skoro kao onih sedam godina. 

 

do re mi fa SOL LA kupila sam KO LA

    Dragi moji prijatelji, pre nedelju dana vasa Bubi je zvanicno motorizovana:)) Odusevljena sam toliko da bih celog dana vozila:)) Sve  mogu da postignem duplo brze i bez maltretiranja:))

    E sad' o svom odusevljenju je trebalo da pisem ranije i da sve ono sto sam zelela da podelim sa vama takodje podelim u onom trenutku kada je euforija najaca, ali nisam, jer sam kreten! 

    Pre nekih sat vremena zamalo nisam uletele  u izlog jednog lokala!!! Vozila sam jako sporo tacnije samo sto sam krenula i na metar od izloga umesto da pritisnem kocnicu ja, kreten, pritisnem GAS!!! Nisam napravila nikakvu stetu jer sam samo dodirnula branikom neku aluminijumsku zastitu koja se nalazila celom duzinom izloga ali kada posle svega rekonstruisem dogadjaj zavrti mi se u glavi od pomisli na sve ono sto je moglo da se desi...recimo moglo je umesto izloga ispred mene da se nalazi dete...strasno.Ovako nesto mi se za ovih pet godina koliko vozim desava prvi put i ja se iskreno nadam i poslednji. Pored svega sto se desilo jos vecem stresu doprineo je i gazda lokala u koji sam udarila:)...oprostite sto se smejem ne znam sta mi je, valjda od soka:))...koji je izleteo iz istog i poceo da udara po mojim novim:)) kolima!!!... i da psuje zenski rod za volanom, i onoga ko mi dade dozvolu( regularno sam polozila majke mi) i ja ne stigoh da izadjem iz kola a auditorijum koji se sakupio oko "mesta zlocina" je bio impozantan. Ja sam se izvinjavala, nudila da platim stetu (koje nema @$%%#^), predlagala da pozove policiju pa neka me ako treba posalju i na elektricnu samo da prestane da vice... verujte mi da sam se uplasila jer mi je delovalo kao da ce da me fizicki napadne, cak se DRAO i na moju mamu. Pokusavala sam da uspostavim normalnu komunikaciju ali covek nije prestajao sa psovanjem i blacenjem zenskog roda , ljudi to je agonija...i ja pozovem brata ispred cije kuce se to i desilo, on izadje, upita komsiju kakva je steta, veliki broj svedoka!:) potvrdi da nema stete (a da neka zena cak dodje do zakljucka da sam iskrivila neki deo od aluminijuma koji se nalazi na visini  metar i PO od zemlje kao da vozim kamion..ne mogu da verujem!!) i covek ucuta i udje u radnju.

     I sta da vam kazem sem, da sam muskarac verovatno mi se ne bi nesto ovako desilo jer muskarci u genetskom kodu imaju opciju koja omogucava  savrsenstvo u saobracaju.

ON?

    Obicno kada mi ukucani kazu da mi je stigla posta pomislim na Raiffeisen banku i kreditnu karticu koja mi je "omogucila" da  kupim cizme  pre godinu i PO koje su zbog moje nedovoljne informisanosti o kreditnim karticama kostale kao da su od zlata. Sa bankom sam pre neki dan raskrstila ali me je obavestenje o pismu koje je stiglo danas navelo da pomislim da se agonija nastavlja.

    Na srecu nije nije banka nego PREDSEDNIK!?!?

  Kaze da zeli da mi se zahvali sto sam doprinela da zajedno ostvarimo veliku pobedu... blablablablablabla...da smo svetu poslali jasnu poruku da Srbija zeli u Evropu...blablablabla...da je jedan rezultat postignut ali je pred nama jos mnogo izazova...blablablabla...a da i obavezno Kosovo i Metohija i zalaganja da se sacuva...blablabla...pa mi jos obeca da ce ,zajedno sa svojim saradnicima, uloziti svoje iskustvo, znanje i enegiju i dati sve od sebe da ispuni moja ocekivanja???

I u potpisu ON!

    Ovo stvarno nisam ocekivala? Pa ja njega ne poznajem? Pa odakle mu moja adresa? Pa ja cak nisam ni u njegovoj stranci? Pa me uhvati neka paranoja da me mozda neko ne spijunira? Pa mi pade na pamet da nece mozda da me vrbuju mada su to vec pokusavali ali i dalje ne shvatam sto bas JA??  Pa pomislih.... da mi se mozda ne udvara?:).....Ne zna nisam pametna?:)))

 

Jebite se devedesete!

    Zabole me sto narusavam predizbornu sutnju!!!

    Javljaju mi se fles bekovi devedesetih i neka muka mi se nagomilava u stomaku pa moram da je ispalim i bilo bi dobro da vas bar ranim.

Devedesetih sam morala da ulazim u voz kroz prozor kako bi za vikend dosla kuci. Neki ljudi su vesti u tome ali ne i ja koja sam se klatila na tim prozorima vecnost dok me neko ne bi uvukao ili ugurao u isti!!!

Scena Sietla nije uticala na moj stil odevanja i ako sam je pratila vec devedesete. Znate mnogo sam bolja riba u nekoj drugoj kombinaciji nego u pocepanim farmericama i kariranoj kosulji!!!

Ustajala sam u 4 i cekala u redu za hleb sa sestrom i gazdaricom i taj hleb smo stavljale u zamrzivac i jele dok ga ima i tako u krug!!!

Nisam imala osnovnih sredstava za higijenu i to je ponizavajuce!!!

Odusevile smo se kada smo u torbi sa hranom koje nam je stigla od kuce ugledale banane i pomorandze!!! 

Nije bilo struje!!! 

Moji roditelji su se sve manje druzili sa dotadasnjim prijateljima a i moj krug se suzio na one koji "imaju"  k'o ja!!! 

Vecina mojih prijatelja koji su u to vreme bili vojno sposobni okusili su neko od ratista!!! Neki se su se vratili drugaciji a neki se nisu ni vratili !!! 

Mnogi ljudi koje volim otisli su odavde, neki drugi su izgubili svoje domove,treci su postali nesto sto nije trebalo da postanu. 

Trudim se da o DEVEDESETIM ne mislim jer me to deprimira ail bi bilo lose i da ih potpuno zaboravim jer  one ne odustaju tako lako, vrebaju nas i cekaju  pravi trenutak i pravi kostim da da se opet vrate. Nema zivota u devedesetim...

 

 

O mladosti i starosti

   

 

    Prava zrelost ne procenjuje se prema starosti jedne osobe, vec prema tome kako ona reaguje kada se probudi i sirem centru grada u gacama. Sta su godine, posebno ako zivite u iznajmljenom stanu? Valja se setiti da svako zivotno doba nudi odgovarajuce darove, dok, ukoliko ste mrtvi, nije bas lako pronaci prekidac za svetlo. Glavni problem u vezi sa smrcu, uzgred budi receno, jeste strah da mozda nema zivota posle nje - misao koja vodi u ocaj, posebno one koji su se potrudili da se obriju. Tu je, takodje, i strah da zivot posle smrti postoji, ali niko ne zna gde se on moze pronaci. Pozitivno je pak to sto je smrt jedna od malobrojnih stvari koje se lako mogu obaviti lezeci.

    Razmislimo, dakle: da li je starost zaista tako strasna? Nije ako ste savesno prali zube! A zasto ne postoji skloniste od pomamnog jurisa godina? Ili dobar hotel u centru Indijanapolisa? No, dobro.

    Recju, najbolje je da se covek ponasa kako dolikuje njegovom dobu. Ako imate sesnaest godina ili manje, nastojte da ne ocelavite. S druge strane, ako ste prevalili osamdesetu, smatra se izuzetno prikladnim da se vucete niz ulicu, stezete papirnu kesu i mrmljate: "Kajzer ce ukasti moju zicu." Upamtite, sve je relativno - ili bi bar trebalo da bude. Ukoliko nije, moracemo da krenemo ispocetka.

 

                                                                                 Vudi Alen

 

   Morala sam da podelim sa vama:)  

Prvi dan na trecem poslu

    Na vreme ja javila studentskoj sluzbi raspored predavanja i vezbi i dok sam se pripremala za ista koleginica mi javlja da je razgovarala sa studentima i da oni nisu obavesteni. Dogovorim se ja sa njima telefonom ubedjena da ce sve biti u redu. Stizem na fakultet u 15:30 (sa studentima se dogovorih za 16:00) kad tamo nervozna grupa ljudi koja mene ceka a razlog za to njihovo neraspolozenje kako oni kazu je to sto kasnim pola sata? Zbun!? Ocekujuci grupu koja je vec imala kontakt sa muzikom i koja je vec trebalo da savlada sviranje ja se pripremila za nastavu. Pocela ja njima da izlazem sta cemo to sve raditi i sta to sve treba da savladaju kada zapoce eksplozija negodovanja. Njima je zapravo ovo prvi kontakt sa muzikom i do sada nikada nisu svirali?! Opet zbun?! Ja im onda ponovim ime predmeta i upitam ih RAZGOVETNO da li su sigurni da  bas ovaj predmet treba da pohadjaju na sta mi potvrdno odgovorise:) I ja tu pocnem da predajem i da pisem po tabli  sva ubrzana jer mnogo toga bi trebalo uraditi za kratko vreme i bas kada sam ispisala petu tablu:) zazvoni mi telefon na koji se obicno ne javljam na casovima i ja se javim. Koleginica me zove i pita kada stizem na fakultet i kaze da me studenti cekaju?!:) ZBUN?! Ja joj objasnih da sam vec tu i da uveliko radim:) I tek tada razresismo misteriju:))))

    Gospodjica iz studentske sluzbe je obavestila pogresnu grupu studenata jer oni tek za dve godine imaju ovaj predmet!!!!!!!!!!!!!! Problem smo na kraju resili. Studenti i ja se pronadjosmo ali jos uvek ne mogu da verujem sta me je snaslo prvog dana na trecem poslu:)))

    Znate li sta je sjajno? Ni malo se nisam iznervirala....izgleda da napredujem:)))) 

 

     

     

Bas da vidim dokle mogu

     Ljudi sutra pocinjem sa trecim poslom! Do pre mesec dana kukala sam na sav glas da sam preopterecena i da nemam vise snage, da ne mogu da dnevno odrzim od 6-8 casova uz to pripremam magistraturu koja ce za koju godinu biti bezvredna pa cu morati i da doktoriram sto mi nije bila ambicija u pauzama vidjam sa prijateljima odradim kucne poslove i provedem kvalitetno vece sa deckom. Dosla sam na ideju da bi mi zivot na selu jedino prijao. Mastala sam da provodim mirne dane posvecena razvijanju kulinarskih sposobnosti, da slusam muziku ali onako kvalitetno da procitam sve ono sto ceka da nadjem vremena a da nije strucna literatura, da setam, da me prijatelji posete pa da provodimo veceri uz vino i razgovor i ko zna sta jos mi nije padalo na pamet u tom snu o seoskoj  osami. Onda je dosao odmor, koji ne provedog na selu jer ga nemam vec u nasem najvecem gradu, koji kvalitetno provedoh i sav onaj umor nestade kao rukom odnet. 

Sutra pocinjem sa trecim poslom, imam dovoljno energije i mozak mi ponovo fercera ali ideja o seoskoj idili i dalje je tu i ceka da mi pukne film:) 

 

Ah, prva godisnjica...

    Pre godinu dana blog. co.yu poceo je sa radom a ja sam otvorila svoj prvi blog i napisala svoj prvi post:))) Prva godisnjica, ah...Drugari cestitam nam rodjendan:)))))

    U to ime ziveli!!!:) 

MODRO I ZELENO

kako te zamišljam:

beli hodnik i beli sto

pletes ruke

od morskih trava

modro i zeleno

modro i zeleno

 

teško primam promenu lica

u hodniku vremena

u naručju vremena

 

kako da ostanem isti?

kako da sačuvam

sebe od promene?

samo putem promene

 

mirno spavaš

i pramen na licu

ti izmami osmeh

 

opet i opet želim da vidim

unatrag unatrag unatrag

vrati unatrag

 

modro i zeleno

modro i zeleno

u naručju vremena

 

bolje da pričam o sebi

bolje da idem u nove promene

i samo putem promene. 

 

 Milan Mladenović

 

 

Soundtrack nekog zivotnog perioda brzo vrati iste osecaje, mirise, pitanja... 

 

Spremna sam!

    Kako znamo da li smo spremni za kucnog ljubimca?

    Sa tri godine molila sam tatu da mi kupi pile i on ne bude lenj i kupi ne jedno nego deset.:) Krov nase kuce je terasa i tu im bi dom. Kao sto mozete pretpostaviti pilici postase koke:)... i u slast ih pojedosmo:)...to sam, naravno, mnogo godina kasnije shvatila jer je meni receno da su koke otisle u veci kokosarnik. Posle koka na nasu terasu dosla su dva zeca koja su ocigledno bila razlicitog pola i u jednom trenutku na terasi ih je bilo sedamdeset!!! I zecevi su otisli u veci dom a te godine smu upadljivo cesto jeli "piletinu". Mozete razumeti zasto je posle ovoga usledio sporazum o ne drzanju zivotinja na terasi koji moj tata naravno prekrsio i tamo smestio pcele koje su jos uvek tamo.Sa nama je sest godina ziveo i papagaj Mico koji je znao da govori, rucao za stolom sa nama,kupao se u sudoperi i svi verujemo da je on verovao da je covek.  A onda mojoj sestri poklonise vodenu kornjacu a nama bi zao da bude sama pa joj kupismo drugaricu. Kornjace su sada toliko porasle da ozbiljno razmisljamo da ih smestimo u kadu... pa ipak potreban im je veci dom.:))) Elem, da se ne zapricavam, ono sto sam u stvari o uvek zelela je pas. Zamisljala sam da moj pas treba da bude snazam, opasan, veliki i lep...sve dok u moje srce nije usetala jedna mala FRANCUSKA PUDLA!!:))) To je pudla moje prijateljice koja skace do neba kada me vidi, ljubi mi ruke , noge i ostalo:) i neverovatno je inteligentna (nije sto je moje nego sto je pametno:)...i jako je lepo kada vidjate svakodnevno divo bice koje vas uveseljava a nemate nikakvih obaveza. Strasno je lako voleti. To divno bice mi je povereno na cuvanje vec dva dana i to sam dozivljavala kao mini ispit mojih sposobnosti. Redovno sam je setala, hranila, mazila i sve je bilo upadljivo lako dok se Kiki u jednoj od setnji nije UVALJALA U GOVNA!!! Ne mogu da vam opisem kako je izgledala a ni koliko sam ja gadljiva.Drugar koji je setao sa nama je bio u soku. Prelep suncan jesenji dan postade u trenutku poprilicno usran. Da ne dramim vise nabavila sam sampon za pse i okupala Kiki i to nije strasno kako sam zamisljala i i dalje je obozavam.

     Ako je veceras ne posaljemo u veci dom:)) SPREMNA SAM!!!:)

Princip?

    Ovih dana (meseci) se polako ali sigurno navlacim na muziku Stravinskog. Preslusavajuci opus ovog umetnika, cije je stvaranje puno traganja i suprotnosti sa karakteristicnim izvanrednim smislom za ritam, ne mogu a da ne budem odusevljena.

     Smisao za ritam Stravinski zahvaljuje svom ruskom nasledju gde su se u ruskim stepama arhaicni slovenski elementi mesali sa uticajima istocnjacke bizarnosti. Kasnije je u svom stvaranju prosao jos jedan, ne manje plodan uticaj: doziveo je ritam americkog jazza. Vec u to vreme (kraj prvog svetkog rata) oseca se da Stravinski napusta prvobitne elemente svog kompozicionog stila ("ruskog varvarskog") i okrece se neoklasicizmu. U okviru svog specificnog modernog izraza u kojem disonanca igra istaknutu ulogu, Stravinski tezi cistom muziciranju kroz svoje shvatanje imitacije sadrzaja i oblika klasicnog, pa cak i pretklasicnog razdoblja muzickog stvaralastva. Karakteristicno je za nemir trazenja ovog velikog kompozitora sto se njegovo stvaranje prosiruje  i u kompozicionoj tehnici dodekafonije koju je ranije teoretski pobijao.

    Umetnicki rad Stravinskog je pun suprotnosti ali i beskrajne sirine.Ne mogu a da se ne zapitam  koliko li bi bili uskraceni da se ovaj genijalan umetnik drzao samo jednog principa u stvaranju? Jedan princip, jedan stav, jedan pogled, zar to nije ono sto nam stavlja okove i zatvara oci?

1 2 3  Sledeći»