O mladosti i starosti

   

 

    Prava zrelost ne procenjuje se prema starosti jedne osobe, vec prema tome kako ona reaguje kada se probudi i sirem centru grada u gacama. Sta su godine, posebno ako zivite u iznajmljenom stanu? Valja se setiti da svako zivotno doba nudi odgovarajuce darove, dok, ukoliko ste mrtvi, nije bas lako pronaci prekidac za svetlo. Glavni problem u vezi sa smrcu, uzgred budi receno, jeste strah da mozda nema zivota posle nje - misao koja vodi u ocaj, posebno one koji su se potrudili da se obriju. Tu je, takodje, i strah da zivot posle smrti postoji, ali niko ne zna gde se on moze pronaci. Pozitivno je pak to sto je smrt jedna od malobrojnih stvari koje se lako mogu obaviti lezeci.

    Razmislimo, dakle: da li je starost zaista tako strasna? Nije ako ste savesno prali zube! A zasto ne postoji skloniste od pomamnog jurisa godina? Ili dobar hotel u centru Indijanapolisa? No, dobro.

    Recju, najbolje je da se covek ponasa kako dolikuje njegovom dobu. Ako imate sesnaest godina ili manje, nastojte da ne ocelavite. S druge strane, ako ste prevalili osamdesetu, smatra se izuzetno prikladnim da se vucete niz ulicu, stezete papirnu kesu i mrmljate: "Kajzer ce ukasti moju zicu." Upamtite, sve je relativno - ili bi bar trebalo da bude. Ukoliko nije, moracemo da krenemo ispocetka.

 

                                                                                 Vudi Alen

 

   Morala sam da podelim sa vama:)  

Prvi dan na trecem poslu

    Na vreme ja javila studentskoj sluzbi raspored predavanja i vezbi i dok sam se pripremala za ista koleginica mi javlja da je razgovarala sa studentima i da oni nisu obavesteni. Dogovorim se ja sa njima telefonom ubedjena da ce sve biti u redu. Stizem na fakultet u 15:30 (sa studentima se dogovorih za 16:00) kad tamo nervozna grupa ljudi koja mene ceka a razlog za to njihovo neraspolozenje kako oni kazu je to sto kasnim pola sata? Zbun!? Ocekujuci grupu koja je vec imala kontakt sa muzikom i koja je vec trebalo da savlada sviranje ja se pripremila za nastavu. Pocela ja njima da izlazem sta cemo to sve raditi i sta to sve treba da savladaju kada zapoce eksplozija negodovanja. Njima je zapravo ovo prvi kontakt sa muzikom i do sada nikada nisu svirali?! Opet zbun?! Ja im onda ponovim ime predmeta i upitam ih RAZGOVETNO da li su sigurni da  bas ovaj predmet treba da pohadjaju na sta mi potvrdno odgovorise:) I ja tu pocnem da predajem i da pisem po tabli  sva ubrzana jer mnogo toga bi trebalo uraditi za kratko vreme i bas kada sam ispisala petu tablu:) zazvoni mi telefon na koji se obicno ne javljam na casovima i ja se javim. Koleginica me zove i pita kada stizem na fakultet i kaze da me studenti cekaju?!:) ZBUN?! Ja joj objasnih da sam vec tu i da uveliko radim:) I tek tada razresismo misteriju:))))

    Gospodjica iz studentske sluzbe je obavestila pogresnu grupu studenata jer oni tek za dve godine imaju ovaj predmet!!!!!!!!!!!!!! Problem smo na kraju resili. Studenti i ja se pronadjosmo ali jos uvek ne mogu da verujem sta me je snaslo prvog dana na trecem poslu:)))

    Znate li sta je sjajno? Ni malo se nisam iznervirala....izgleda da napredujem:)))) 

 

     

     

Bas da vidim dokle mogu

     Ljudi sutra pocinjem sa trecim poslom! Do pre mesec dana kukala sam na sav glas da sam preopterecena i da nemam vise snage, da ne mogu da dnevno odrzim od 6-8 casova uz to pripremam magistraturu koja ce za koju godinu biti bezvredna pa cu morati i da doktoriram sto mi nije bila ambicija u pauzama vidjam sa prijateljima odradim kucne poslove i provedem kvalitetno vece sa deckom. Dosla sam na ideju da bi mi zivot na selu jedino prijao. Mastala sam da provodim mirne dane posvecena razvijanju kulinarskih sposobnosti, da slusam muziku ali onako kvalitetno da procitam sve ono sto ceka da nadjem vremena a da nije strucna literatura, da setam, da me prijatelji posete pa da provodimo veceri uz vino i razgovor i ko zna sta jos mi nije padalo na pamet u tom snu o seoskoj  osami. Onda je dosao odmor, koji ne provedog na selu jer ga nemam vec u nasem najvecem gradu, koji kvalitetno provedoh i sav onaj umor nestade kao rukom odnet. 

Sutra pocinjem sa trecim poslom, imam dovoljno energije i mozak mi ponovo fercera ali ideja o seoskoj idili i dalje je tu i ceka da mi pukne film:)