ON?

    Obicno kada mi ukucani kazu da mi je stigla posta pomislim na Raiffeisen banku i kreditnu karticu koja mi je "omogucila" da  kupim cizme  pre godinu i PO koje su zbog moje nedovoljne informisanosti o kreditnim karticama kostale kao da su od zlata. Sa bankom sam pre neki dan raskrstila ali me je obavestenje o pismu koje je stiglo danas navelo da pomislim da se agonija nastavlja.

    Na srecu nije nije banka nego PREDSEDNIK!?!?

  Kaze da zeli da mi se zahvali sto sam doprinela da zajedno ostvarimo veliku pobedu... blablablablablabla...da smo svetu poslali jasnu poruku da Srbija zeli u Evropu...blablablabla...da je jedan rezultat postignut ali je pred nama jos mnogo izazova...blablablabla...a da i obavezno Kosovo i Metohija i zalaganja da se sacuva...blablabla...pa mi jos obeca da ce ,zajedno sa svojim saradnicima, uloziti svoje iskustvo, znanje i enegiju i dati sve od sebe da ispuni moja ocekivanja???

I u potpisu ON!

    Ovo stvarno nisam ocekivala? Pa ja njega ne poznajem? Pa odakle mu moja adresa? Pa ja cak nisam ni u njegovoj stranci? Pa me uhvati neka paranoja da me mozda neko ne spijunira? Pa mi pade na pamet da nece mozda da me vrbuju mada su to vec pokusavali ali i dalje ne shvatam sto bas JA??  Pa pomislih.... da mi se mozda ne udvara?:).....Ne zna nisam pametna?:)))

 

Jebite se devedesete!

    Zabole me sto narusavam predizbornu sutnju!!!

    Javljaju mi se fles bekovi devedesetih i neka muka mi se nagomilava u stomaku pa moram da je ispalim i bilo bi dobro da vas bar ranim.

Devedesetih sam morala da ulazim u voz kroz prozor kako bi za vikend dosla kuci. Neki ljudi su vesti u tome ali ne i ja koja sam se klatila na tim prozorima vecnost dok me neko ne bi uvukao ili ugurao u isti!!!

Scena Sietla nije uticala na moj stil odevanja i ako sam je pratila vec devedesete. Znate mnogo sam bolja riba u nekoj drugoj kombinaciji nego u pocepanim farmericama i kariranoj kosulji!!!

Ustajala sam u 4 i cekala u redu za hleb sa sestrom i gazdaricom i taj hleb smo stavljale u zamrzivac i jele dok ga ima i tako u krug!!!

Nisam imala osnovnih sredstava za higijenu i to je ponizavajuce!!!

Odusevile smo se kada smo u torbi sa hranom koje nam je stigla od kuce ugledale banane i pomorandze!!! 

Nije bilo struje!!! 

Moji roditelji su se sve manje druzili sa dotadasnjim prijateljima a i moj krug se suzio na one koji "imaju"  k'o ja!!! 

Vecina mojih prijatelja koji su u to vreme bili vojno sposobni okusili su neko od ratista!!! Neki se su se vratili drugaciji a neki se nisu ni vratili !!! 

Mnogi ljudi koje volim otisli su odavde, neki drugi su izgubili svoje domove,treci su postali nesto sto nije trebalo da postanu. 

Trudim se da o DEVEDESETIM ne mislim jer me to deprimira ail bi bilo lose i da ih potpuno zaboravim jer  one ne odustaju tako lako, vrebaju nas i cekaju  pravi trenutak i pravi kostim da da se opet vrate. Nema zivota u devedesetim...