01/28,2007
Da te pitam?
Ljudi iz provincija mogu da zamisle, a mozda i ne moraju da zamisljaju, kakva i koliko neprijatnih pitanja mogu cuti od ljudi koje poznaju, ne poznaju ili ne bi zeleli da poznaju. To su pitanja na koja nemamo odgovor ili ne zelimo da damo odgovor i oni to znaju ali i dalje pitaju, naravno "dobronamerno". Na pocetku me je to zabavljalo, posle hiljaditog pitanja nerviralo, zatim sam se trudila da ih potpuno ignorisem, ne cujem i ne odgovaram na pitanja a onda sam cula jednu dobru istinitu pricu od mog drugara Mike i prihvatila novi moto.
Za jedan Bozic moj drugar Mika pozove na rucak naseg zajednickog druga Peru. Dok se pecenje rumenelo u rerni, Pera ja caskao sa Mikinom mamom i pomagao joj oko pripreme salate a Mika odgovarao, ili ne odgovarao, na milion njenih, neprijatnih intimnih, pitanja. Svecani rucak je poceo i negde kod sarme Mikina mama upita Peru:
"Kako napreduje tvoja veza Pero sa devojkom"?
"Pa znate kako, do sada je bilo dobro ali sada imamo nekih problema. Znata, kada mi pusi, voli da mi nabije prst u bulju!...:)) ali nije to problem, sada je pocela da mi nabija po dva pa ovako idem na akademiju (uz ovaj deo ide pokret geganja sa noge na nogu)" :))))
Mika kaze da je posle ovoga zavladao tajac i da do kraja svecanog rucka niko nije podigao pogled sa tanjira. Mikina mama nije znala da je Perin moto:
Onaj ko pita ono sto ne treba da pita, cuce ono sto ne zeli da cuje.
:))))))))))))))))))))))))))))
01/15,2007
Dete na prodaju:)
Kcerka moje drugarice, mala preslatka aspida, koja nosi lak za nokte u obdaniste i radi manikir drugarima za 5 dinara, imala je pre par godina operaciju kuka. Kada se probudila iz anestezije i pogledala svoj zglob na ruci na kome je bila narukvica sa nekom oznakom, obratila se roditeljima i kroz plac rekla: SKINITE MI CENU!!!
Decija logika je fenomenalna:)
01/14,2007
Neki moji drugovi...
"Neki moji drugovi su davno otisli odavde.
Neki moji drugovi su imali seljacke svadbe."
Neki moji drugovi su nadmasili moja ocekivanja.
Neki su napravili pravi izbor.
Neki, bas i nisu.
Isti profili ljudi pojavljuju nam se u drasticno razlicitim etapama zivota.Pokrenemo raznorazna druzenja sa plejadom raznoraznih ljudi. Ti ljudi prodju kroz neke nase filtere, mi kroz njihove i ostane ih par.
Sa nekim mojim "starim" skolskim drugom sam usla u razgovor sa predubedjenjem da necu mnogo cuti.Odavao je utisak povrsnog dogmaticara. U tom razgovoru pokazao toliko saosecanja prema drugim ljudima, takvu sirinu, razumevanje i ne osudjivanje da sam se postidela svoje povrsnosti u njegovoj proceni. Shvatio je zivote i probleme drugih, stavivsi sa, virtuelno, u njihovu situaciju, za sta , isreno, nisam meslila da je kadar. Ljudi se menjaju, sjajno!
O nekima ne bih trbalo ni da pisem jer nemam sta.
Neki drugi, mi na lice vrate onaj najveci osmeh od koga sa dobija upala misica.Neki ocaraju..... ili razocaraju. Neki naprave pravi izbor a neki bas i ne. Leptirici u stomaku pri susretu sa nekim me zbunjuju. Zbog nekih brinem, zbog drugih mnogo radujem.... i svi su tako slicni meni, bliski a tako razliciti izmedju sebe.